16.08.2005. 000000 16:09 
SUSRETI LETAČA – BILO JE LIJEPO S VAMA!

Eto, za sve one koji nisu prisustvovali događaju, ali i onima koji su tamo bili u svojstvu gosta, posjetitelja ili učesnika, da napišem nekoliko riječi, kako bismo se prisjetili ovog izuzetno ugodnog događaja. Ako netko i nije znao zašto toliko raznih letjelica zuji iznad Virovitice taj dan, sada mogu pročitati o čemu se tu radilo i što su eventualno propustili vidjeti.

Za organizatore, dakle Aeroklub Virovitica, ovo su drugi po redu Susreti letača, kako smo ih mi nazvali. Prvi su bili prošle godine tako da sada možemo raditi i usporedbu. Sada smo bogatiji za još jedno veliko iskustvo, i što je vrlo važno, imamo svoje službene web stranice tako da više ne ovisimo o milosti i nemilosti drugih medija koji su o našim aktivnostima pisali, najblaže rečeno, svašta, ili pak ništa.

Nakon što smo se odmorili, sastali smo se na istome mjestu od kuda smo pustili naše stranice u rad i razmijenili dojmove. Prve reakcije smo već dobili SMS porukama, druge su nam stigle putem komentara na našim stranicama, a ima i onih koje smo pokupili na USENET-u. Sve su to reakcije naših kolega koji su učestvovali na ovima, drugima po redu, Susretima letača. I laknulo nam je. Svi su bili zadovoljni. To nam je drago za čuti.

Organizacija jednog ovakvog događanja nije mačji kašalj, kako bi to neki rekli. Trudili smo se maksimalno i pokušali predvidjeti sve što smo mogli kako ništa ne bi bilo prepušteno slučaju. I uspjeli. Bilo je i sitnijih propusta koje smo valjda jedino mi vidjeli no potrudit ćemo se da ih slijedeći puta ne bude.



Ovogodišnji Susreti, isto kao i prošlogodišnji, organizirani su u sklopu proslave Rokova, Dana grada, koji se tradicionalno organiziraju svake godine. Namjerno pišem u množini jer ta proslava kod nas traje danima. U to su se mogli uvjeriti svi koji su ovih dana boravili u Virovitici. Oni koji su s nama bili i lani mogli su već na prvi pogled vidjeti da se ovogodišnji Susreti u mnogočemu razlikuju. Bilo je tu ugostiteljskih ponuda u obliku napitaka, moglo se prezalogajiti, odmoriti u hladovini šarenih suncobrana, kupiti majice i kape sa obilježjima Aerokluba, i još puno sitnica. I sve to nadomak samog letjelišta odakle su svi mogli dobro vidjeti i čuti što se događa.



Program su otvorili aviomodelari. Ili da kažem aeromodelari? Kako god, mislim da je i jedna i druga riječ ispravna, a opisuje ono čime se ti zaljubljenici u malene modele zrakoplova i svega što leti, bave. Čast nam je bila ugostiti gospodina iz Zagreba koji se zove Saša Pećinar. Saša je u jedriličarstvu s modelima, sedmi na svjetskoj rang listi! To nije lako postići jer je konkurencija nevjerojatno jaka. Njegove smo vještine mogli vidjeti prilikom letenja modelom jedrilice koja je u nekim trenucima postizala brzine oko 200 kilometara na sat! I to zamislite, bez ikakvog motora. Svima nam je ostao u pamćenju taj zvuk koji je jedrilica proizvodila šibajući zrakom. Nešto neviđeno na ovim prostorima. Svi koji misle da su takve jedrilice igračke, reći ću podatak koji će ih malo otrijezniti. Ta jedrilica košta preko 2500 eura! No, nije sve tako crno, ima i onih koje koštaju 200 eura.



Dakle, želite li se baviti takvim zrakoplovstvom, počnite onim jeftinijim. Osim jedrilicom, modelari su se "poigrali" i modelima aviona pa su svi zainteresirani mogli vidjeti, osim spomenute jedrilice na vitlo i letove akrobatskog aviomodela te modela tipa Mustang koji je u vlasništvu člana Aerokluba Virovitica Miroslava Briševca. Tako su mnogi po prvi puta u životu vidjeli kako lete avioni na daljinsko upravljanje i kakve sve akrobacije mogu izvoditi. Zahvaljujući njima vidjeli su neke finese koje oni pravi veliki avioni koji su bili tamo, nikada ne mogu napraviti u stvarnosti. Osim toga, desila se i jedna zgoda kada je preko letjelišta letio i jedan pravi sokol. Možemo samo zamisliti što mu se u glavi motalo kada je iznenada na opće oduševljenje svih prisutnih, Saša oko njega provozio jedan od svojih modela, koji je vrtoglavim brzinama zujao oko njegove glave. Siguran sam da sokol još nikada nije vidio takvu pticu, no nije se dao smesti i elegantno je nastavio svoj put nakon što je zadovoljio svoju znatiželju.



Svi su modeli preživjeli akrobacije, a Miroslav je demonstrirao prisilno spuštanje u ambroziju nakon što je ostao bez goriva. Tada smo utvrdili da ambrozija može biti i korisna biljka :-) Nakon svega, Saša je konstatirao da je izuzetno zadovoljan organizacijom letenja modela jer se obično takvi susreti na kojima lete modelari organiziraju odvojeno od susreta ovakvog tipa kakav smo imali mi. A, ako se i organiziraju zajedno, obično su modelari ograničeni prostorom na kojem smiju letjeti. Mi smo to riješili timingom pa tih ograničenja nije bilo. Zato su se modelari mogli slobodno razmahati i uživjeti u svoje aktivnosti. Jedva smo ih nagovorili da se prizemlje kako bi otišli na ručak.



Osim aviomodelara, novost su bili i letovi paraglidera uz pomoć sustava za vuču. Za to se pobrinuo gospodin Kmezić Branko iz Slovenije. On se bavi proizvodnjom sustava za vuču kojom prilikom je to vrlo zorno cijelo vrijeme demonstrirao na stazi. Na taj su način na svoje došli svi oni koji uživaju u slobodnom letenju paragliderom, a kako smo imali prilike vidjeti, nije ih bilo malo. Na žalost, ne znamo im svima imena niti od kuda su pojedinačno, no drago nam je da su svojim prisustvom obogatili cijeli događaj. Bez njih to ne bi bilo tako atraktivno. Moram priznati da sam i ja ostao malo zatečen njihovim letovima jer do sada nisam imao prilike u živo vidjeti kako izgleda letenje uz pomoć sustava za vuču. Ovo definitivno trebamo nabaviti za potrebe Aerokluba jer ravnica na kojoj se nalazimo ne omogućava letenje bez toga, a neke još i danas bole noge od silnog "letenja" po livadi :-)



Ni tu nije bio kraj. Svoj doprinos su dali letači motornih paraglidera, na trajkovima i bez. Kružili su iznad piste, viseći na svojim šarenim krilima. I nisu se svi dali dolje samo tako. Toliko im je bilo lijepo da su ostajali gore dok su imali goriva. Slušajući gledatelje, čovjek bi pomislio da se ne znaju spustiti, da su nekako slučajno poletjeli i nemaju pojma kako se spušta. Naravno, njima je to tako izgledalo, no mi znamo da je zapravo riječ o zaljubljenicima u takvu vrstu letenja i da nema riječi o tome da se ne znaju spustiti. Pa na kraju krajeva, kad-tad se moraju spustiti, pa makar to bilo i u visoku travu, što smo imali prilike isto vidjeti. I svi su opet bili sretni i zadovoljni.



No, poslije podne su i gledatelji došli na svoje. Poletjeli su motorni zmajevi, ultralaki i sportski avioni. Ono što su cijeli dan gledali na zemlji, napokon je poletjelo. Interes za panoramske letove iznad Virovitice i okolice je bio toliki da je u tu funkciju stavljeno čak pet letjelica: dvije Cesne, Storch i dva zmaja. Usporedimo li to s prošlom godinom, ovaj se puta puno više letjelo. Interes građana za panoramsko letenje nas je sve pomalo iznenadio. Piloti su imali pune ruke posla, a kolege iz Zagreba nisu željeli prekidati letove niti da bi otišli nešto prezalogajiti pa su se tako vratili u Zagreb rekli bismo gladni. Jednostavno nisu htjeli ostaviti ljude da nestrpljivo čekaju, toliki je bio interes.



A, sada, nezahvalno pitanje o tome koliko je ljudi bilo na cijeloj manifestaciji? Zaista je teško i otprilike reći koliko ih je bilo. Možemo usporediti s prošlom godinom. Lani su ljudi većinom došli i ostali na letjelištu. Ove godine su cirkulirali. Puno je ljudi došlo i otišlo. Dok bi jedni dolazili, drugi bi se zadržali i otišli. Bilo je i onih koji su više puta dolazili. Imamo izvješća pilota koji su imali bolji pregled iz zraka i koji su potvrdili da je promet u pravcu aerodroma bio konstantan, bilo vozilima, bilo pješice jer su ljudi parkirali malo dalje i prošetali se. Dosta ih se zadržavalo ispod suncobrana uz osvježavajuće napitke. Puno ih je bilo na prostoru oko letjelica, svi su ih željeli pogledati iz bliza, dotaknuti, slikati se uz njih.



Manja posjećenost je bila prije podne pa ljudi ni ne znaju što su sve propustili vidjeti, dok je poslije podne bila značajno veća. Tako eto i uz najbolju volju ne možemo reći kolika je brojka posjećenosti, no mišljenja smo da je ukupno bilo puno više ljudi nego prošle godine, ali to uopće nije važno. Ocjena je da smo ovoga puta pružili puno više događanja od prošle godine, da su svi došli na svoje, da su ljudi većinom bili zadovoljni, kako gosti letači, tako i posjetitelji te da se nemamo čega sramiti. U posjet su nam došli gosti susjednih aeroklubova iz Bjelovara, Lučkog, Zagreba, Slavonskog Broda, Požege, Osijeka, Velike Maslenjače, Daruvara… Ako sam nekoga zaboravio spomenuti, ispričavam se. Molim da se nadovežu putem komentara ispod ovog članka. Budem ih naknadno uvrstio. Jednostavno vas je bilo tako puno da se bojim da nekoga ne zaboravim.



Osim pilota i letača koji su aktivno učestvovali, bilo je i onih koji su došli u svojstvu gledatelja pa smo tako imali pilote koji se bave akrobatskim letenjem iz Slovenije, kao i jednog pilota helikoptera iz Makedonije te jednog pilota instruktora i kontrolora letenja. Kako vidite, imali smo gotovo sve osim astronauta :-) Koliko je bilo aviona, koliko zmajeva, koliko paraglidera…? Ima li smisla brojati ih? Recimo to ovako. Bilo ih je toliko da su svi posjetitelji mogli vidjeti sve što može letjeti i čime se može letjeti. Nedostajali su samo veliki putnički avioni i helikopteri kao i vojni. No, to nije niti bio cilj ovog Susreta letača.



Imali smo čast da nas posjete i Dražen Žerić Žera, pjevač grupe Crvena Jabuka koji je ujedno postao i član Aerokluba Virovitica. Posjetio nas je i župan Virovitičko-podravske županije gospodin Zvonimir Šimić, zatim gradonačelnik grada Virovitice gospodin Zvonko Kožnjak, te prijašnji gradonačelnik grada Virovitice, a sadašnji ministar unutarnjih poslova gospodin Ivica Kirin. Naveo sam ih redom kako su dolazili. Ujedno se ispričavamo građanima koji su bili stavljeni na čekanje zbog toga što smo "preko reda" stavili na letenje neke od naših uvaženih gostiju. Činjenica je da to sve skupa ne bismo nikako mogli organizirati da nije bilo konkretne pomoći i razumijevanja odgovornih ljudi iz Turističke zajednice grada Virovitice, Gradskog poglavarstva, a puno su nam pomogli i ljudi iz Grafoprojekta te Flore. Stoga smo kao mali čin zahvale i razumijevanja, nekima od njih dali prioritet na panoramskom letu. Nemojte nam to uzeti za zlo.



Želi li neko možda ugovoriti posebno letenje iznad grada, ili okolice, pa i iznad svoje kuće, nema nikakvog problema. Nazovite slobodno pilota Darka Ribića na njegov broj mobitela 098/908-58-25 i dogovorite let avionom ili zmajem. Uostalom, pročitajte nešto više o tome na našim stranicama. Eto, to je bilo u kratko ono što se u nedjelju 14. kolovoza 2005. godine događalo u Koriji i iznad Virovitice. Nadamo se da vam se svidjelo i da ćete nam opet doći idući puta, bilo kao gosti, posjetitelji ili piloti. Svi ste dobrodošli! A do tada, zavirite u našu foto galeriju i pogledajte što smo za vas snimili.



Foto: Vanja Rujer & Danijel Reponj

Napisao: Danijel Reponj

 

 


Copyright © All rights reserved 2005, AEROKLUB Virovitica
designed & developed by Matej Sudar | technical support by