05.09.2006. 000000 05:35 
NEBESKI LETAČI MALIH KRILA

Eto, pregrmjeli smo i to. Prvi samostalni aviomodelarski aeromiting koji smo organizirali. Prošlogodišnji je bio u sklopu susreta letača, dok je ovogodišnji bio odvojen i organiziran zasebno. Isto kao i glavni, jednom je odgođen zbog lošeg vremena, no čekanje se zaista isplatilo. Subota, 02. rujna 2006. godine osvanula je okupana suncem. Prekrasno i ugodno toplo vrijeme, bez tračka vjetra. Kasnije se pojavio lagani povjetarac, tek onoliko koliko je potrebno malim krilima da uhvate uzgon i polete put nebeskih prostranstava. Kao naručeno reklo bi se.

Ekipa modelara i članova Aerokluba Virovitica sastala se u jutro na aerodromu u Koriji i prionula poslu. Teren je još ranije bio poravnat i nabijen valjkom tako da sve bude na svome mjestu, trava je također pokošena na visinu koja treba biti da bi se male letjelice mogle sigurno spustiti ili poletjeti. Trebali smo samo trakama ograditi i označiti dio aerodroma kojime se koriste aeromodelari kako bi ljudi znali gdje se nalazi područje za polijetanje i slijetanje. Stigao je i veliki šator pa smo ga sastavili za petnaestak minuta, postavili klupe i stolove sa stolicama. Kako gosti ne bi sjedili na suncu, postavili smo i velike suncobrane.

Početak je bio naznačen za 11 sati, no prvi su gosti počeli pristizati i ranije. Naš voditelj aeromodelarske grupe Miroslav Briševac, neke od njih je znao od ranije jer su se susretali na raznim aeromitinzima, a bio je i tjedan dana ranije na aeromitingu u Lučkom, pa je iskoristio priliku pozvati sve zainteresirane da nam dođu u goste. Mi ostali koji nismo nikoga poznavali ostali smo iznenađeni jednostavnošću i pristupačnošću ljudi koji su nam došli, sudjelovati na ovogodišnjem aeromitingu modelara. Prijateljstvo i srdačnost na svakome koraku, kao da se znamo sto godina.

Svi su razgovarali sa svima, ako bismo ih upitali nešto o njihovim letjelicama ili o onome što nas je već zanimalo, spremno su nam odgovarali nadugo i naširoko, sa puno detalja, ništa ne skrivajući i trudili su se pojasniti nam izraze koje možda nismo prije čuli. Ipak smo mi početnici u ovoj mladoj grani zrakoplovstva pri Aeroklubu Virovitica. Zaista, svaka im čast na susretljivosti. Osim toga, svi su bili puni pohvala kada su vidjeli kako je pista pripremljena. To im se naročito svidjelo jer svaka letjelica mora nekamo i sletjeti. Visoka trava nije prikladna za to isto kao i neravni teren. Ako to nije napravljeno kako treba, skupi modeli mogu doživjeti i skupa oštećenja pri slijetanju, a to nitko ne voli. Zato smo tom dijelu priprema posvetili posebnu pozornost, a to nije ostalo neprimijećeno od strane iskusnih pilota.

Gosti su nam došli većinom iz Zagreba, odnosno iz Modelarskog aerokluba Trešnjevka, a među prvima, jedan član iz Modelarsko-maketarskog kluba "Osa" iz Kutine. Ukupno nas je bilo oko deset modelara, a s njihovim članovima obitelji i posjetiteljima koji su došli promatrati letove aviomodela, u Koriji je toga dana bilo pedesetak ljudi, što je sasvim zadovoljavajući interes za takav vid sporta. Gotovo svi modeli koje su donijeli sa sobom, neki su imali i po nekoliko modela, toga su dana letjeli.

Bilo je oko petnaest modela aviona i jedrilica, od akrobatskih modela, skala modela, početničkih trener modela, pa do sasvim neobičnih modela od stiropora i kartona koji su sasvim uspješno elegantno letjeli zrakom, pa čak izvodili i prave male majstorije u zraku. Dosta atraktivan bio je i jedan model helikoptera, oko kojega su se sjatili svi koji su imali fotoaparat. Kako ne bi i bio kada ga je njegov vlasnik vlastoručno sastavio i izradio mnoštvo dijelova od kojih se sastoji. Model je bio pokretan elektromotorom, znači električni, s baterijom.

Kako je vremena bilo dovoljno, svi modelari su mogli letjeti koliko su god htjeli, vremenskog ograničenja nije bilo, a to im se jako svidjelo. Da je riječ o vrhunskim i iskusnim pilotima vidjelo se i po tome što su uspješno i vrlo elegantno prizemljili svoje letjelice i kada bi im na visini stao motor. Ne jednom smo to vidjeli, no piloti su ih sasvim lijepo spustili bez posljedica. Neki su išli letjeti i po nekoliko puta. Svi koji su bili prisutni mogli su taj dan uživati u vratolomijama, brzini i mirisu goriva koji se širio svuda oko nas.

Bilo je i onih koji su malo letjeli, a najviše servisirali svoje letjelice (pozdrav Timonu) te su nam pružili nesvakidašnju priliku pokazati kako to izgleda kada avionu pri velikoj brzini, na primjer, otpadnu krila. Više sreće nije imao ni Robi, kojemu je otkazao helikopter i stropoštao se na pistu. Žao nam je dečki što smo to morali gledati, no svjesni smo toga da se takve stvari događaju i da nema dobrog pilota i konstruktora bez pokoje havarije. Sreća je što u takvim nezgodama obično nema žrtava, osim dodatnog troška za nove dijelove.

Najupečatljivija osoba toga dana u Koriji, bio je simpatični gospodin Marin Veličkov, koji nam je neumorno objašnjavao što se sve i zašto događa, te koji je pokazao da ni malo ne zaostaje u upravljanju brzim avionima za svojim kolegama.

Virovitičani su imali tri predstavnika modelara, s četiri modela. Miroslav Briševac je imao model Mustanga i Big Lifta, kojega je za let "oživio" Timon Brljafa, model motorne jedrilice, s najvećim rasponom krila na ovome aeromitingu je u vlasništvu virovitičanina Alena Majstorovića, i moj model jedrilice na elektropogon "Swan Goose 2000". Kako Alen i ja još nismo došli do faze da "bezopasno" upravljamo ovim letjelicama, Miroslav je imao tu čast da svima demonstrira svoje umijeće upravljanjima različitim modelima letjelica. Naravno, svaki uspješan, ali i neuspješan let, bio je popraćen oduševljenim pljeskom gledatelja.

Natjecanja ovaj puta nije bilo. Svi su letjeli iz uživanja. Svatko je letio kako je znao i htio. Zato je atmosfera bila sasvim ugodna i opuštena. U podne su učesnici imali fini ručak i odmor nakon kojega su opet prionuli pripremama svojih modela za letenje. Inače, Aeroklub Virovitica nije imao posebnih sponzorstava sa strane, za ovu manifestaciju smo sve troškove podmirili iz redovnih primanja koja imamo i naših članarina. Sve smo odradili većinom sami. Mislimo da možemo biti zadovoljni kako je sve proteklo jer smo bili svjesni da će nas dobar glas pratiti te da će nam i iduće godine opet u goste doći modelari na ovakvu manifestaciju. Po reakcijama koje smo dobili od naših ljubaznih gostiju, mislim da smo uspjeli u tome.

Pred večer, svi su prizemljili svoje male letjelice i počeli ih pripremati za transport kući. Nekima je bilo toliko lijepo da ih ni primicanje prvog sumraka nije previše uznemiravalo pa su ostali gledati kako naš Ivan Stanešić - Tesla priprema svoj motorni paraglider za letenje, te su uživali u gledanju kako ta čudna "letikrpa" uz buku motora klizi zrakom. Doletio je i Darko Ribić svojim ultralakim Storchom, na Timonovo veselje, koji je iskoristio priliku da zaviri u svaki kutak konstrukcije aviona uspoređujući ga s ovim ili onim modelom malih krila.

Naposljetku je pao mrkli mrak i posljednji gosti su krenuli na svoj put kući. Mi smo bili već dosta umorni, ali i puni lijepih dojmova i zadovoljstva što je sve prošlo u redu i da su nam gosti otišli zadovoljni. Uz ove fotografije u članku, pozivamo vas da zavirite i u našu Foto galeriju Aerokluba Virovitica i pogledate što tamo sve ima. Prepoznate li nekoga na fotografijama, ili osjetite da bi trebali nešto reći, slobodno ostavite svoj komentar. Zadovoljstvo nam je da vas možemo ugostiti i na našim web stranicama.


Napisao: Danijel Reponj

 

 


Copyright © All rights reserved 2005, AEROKLUB Virovitica
designed & developed by Matej Sudar | technical support by