Prošli tjedan mogli ste čitati Hrcinu priču o letu za pamćenje, a kad bih danas pisao priče svih onih koji su jedrili po sat i više vremena na istim visinama, trajalo bi to dugo, dugo. Jer u nedjelju su svi jedrili iznad 1.000, Kiki iz Garešnice, Badža iz G. Polja, Zec iz Virja (nešto malo niži ali nije za zamjeriti) i naravno domaći: Hrco, Breza, Dinko i Dinko.
 

Stupova na sve strane, pa kako koji letač poleti više se najmanje sat vremena ne vraća na zemlju. Ovaj put svi dobro opremljeni pa ni 6° C u visinama nije bio nikakav problem. U zraku smo se družili s našim motoriziranim kolegom Darkom, a ni društva na zemlji nije manjkalo.

 Planovi za idući vikend? Uz malo sreće i dobre stupove, preleti. Vjerojatno ne oni od 100 km ali dovoljno dugi za naše letačke duše.